Nastavnik može da pospeši integraciju deteta sa epilepsijom pružajući mu pomoć na sledeći način:
- Dete treba da sedi u prvim redovima, ne do prozora
- Više puta da se poziva i proziva dete kako ono ne bi izgubilo nit nastave
- Ukoliko dete pokazuje slabost u pisanim zadacima, napraviti ravnotežu u usmenom angažovanju
- Domaće zadatke zadati i oceniti u skladu sa mogućnostima deteta
- Pauze u određenom ritmu doprinose oporavku i opuštanju što povećava koncentraciju (ne samo kod dece obolele od epilepsije)
- Pokazati razumevanje za usporenost u radu i učenju, nikako pred drugom decom zbog toga grditi ili rugati se detetu, već ga bodriti pohvalama
- Nastavnik može da uoči eventualne poteškoće u učenju i može da stvori potrebno radno okruženje i potrebnu dopunsku nastavu
- U predmetima fizičkog vaspitanja, tehničkog obrazovanja i slično, kao i kod višednevnih ekskurzija, sprovesti neophodne mere kako se dete ne bi povredilo
- Ukoliko se napadi često dešavaju, u učionici, svlačionici ili prostoriji u blizini postaviti odgovarajuću podlogu (poljski krevet na rasklapanje, madrac i sl.) kako bi dete za vreme i nakon napada moglo da leži na bezbednoj podlozi.
- Ne praviti razliku u odgovornosti
- Naći ravnotežu između razumevanja za probleme deteta koje su prouzrokovane epilepsijom i izbegavanju da takvo dete bude povlašćeno sa posebnim statusom u razredu.
Nastavnici mogu temu epilepsije dodatno da obrade u okviru nastavnog programa:
- Obrada epilepsije na medicinskim osnovama u okviru predmeta biologije
- Socijalne implikacije
- Kulturološka veza – u okviru istorije (navesti istorijske ličnosti koje sui male epilepsiju, Cezar, Napoleon, Petar Veliki, …)
- U okviru predmeta građanskog vaspitanja ili veronauke (obraditi kako se epilepsija tretirala kroz istoriju i kako je crkva gledala na nju)
- U okviru umetnosti, muzike (Hendl, Berlioz, Paganini) i slikarstva (van Gog)
- U okviru predmeta Srpski jezik – pojava epilepsije u literaturi (Dostojevski)