Kako bi dete zdravo raslo, potrebna je fizička aktivnost. Sport pozitivno utiče kako na fizički razvoj tako i na kognitivni i psiho-socijalni razvoj.
Postoje vrste sportova koje kod osoba sa aktivnom epilepsijom ne dolaze u obzir jer bi napad predstavljao neopravdanu opasnost. U to spadaju dubinsko ronjenje, skakanje padobranom, alpinizam i paraglajding. Bez posebnog ograničenja dete sa epilepsijom može da se bavi atletikom, gimnastikom, sportovima sa loptom (osim šut glavom).
Nije jednostavno pronaći odgovarajući sport za dete sa epilepsijom. Postoji opravdani strah od povreda što dovodi do toga da roditelji u svim aktivnostima prate dete. To može da utiče da se dete oseti nesigurnim, da se oseti izolovanim jer ne može slobodno da se igra sa drugom decom ili da se učlani u neki sportski klub.
Prva mera kako bi se smanjili rizici jeste redovno uzimanje terapije i lekarske kontrole, objektivna procena sposobnosti deteta i izbegavanje nesigurnih situacija. U svakom slučaju je potrebno da dete na bilo koji sport ide odmorno i u uravnoteženom raspoloženju.
Kod odabira odgovarajuće vrste sporta, pre svega, treba uzeti u obzir detetove sklonosti i želje, vrstu i učestalost epileptičnih napada i eventualno druge otežavajuće okolnosti. Kada je epilepsija još aktivna, to umnogome otežava odabir vrste sporta. U slučaju da dete više od godinu dana nije imalo napad ili se napadi dešavaju samo noću, mere predostrožnosti su malo manje.
Svakako je neophodno upoznati trenera sa svim bitnim činjenicama i u razgovoru razjasniti sve nedoumice.
Deca sa epilepsijom u školi mogu da učestvuju u svim sportskim aktivnostima, ali se ne preporučuje da učestvuju u sportovima u kojima je povećan rizik od povrede, na primer penjanje na visoke visine (penjanje uz konopac) ili sport na određenim spravama. Integracija u nastavu fizičkog obrazovanja je neophodna i iz socijalnih razloga. Ukoliko se u okviru predmeta fizičkog obrazovanja ide na plivanje, potrebna je jedna osoba koja bi neprestano nadzirala dete sa epilepsijom kako bi momentalno izvukla dete iz vode ukoliko bi došlo do epileptičnog napada. Nikako se ne preporučuje plivanje u mutnim vodama, vodama sa jakim strujama ili drugim vodama gde je otežano spasavanje plivača.
Vožnja biciklom kod deteta sa epilepsijom može da bude opasna ukoliko u tom trenutku dođe do napada. Iz tog razloga se savetuje da dete bicikl vozi u saobraćaju tek kada je minimum godinu dana bez napada. U svakom slučaju je neophodno da nosi zaštitnu kacigu.
Gimnastika na spravama se preporučuje samo uz odgovarajuću pomoć i sa debelim strunjačama.
Penjanje uz kanap ili šipku ne treba da ide do visine preko koje nastavnik ne može da pruži pomoć.
Udaranje glavom u fudbalu u dečijem uzrastu svakako treba izbegavati, pre svega se misli na decu sa epilepsijom.
Boks je zabranjen za decu sa epilepsijom zbog opasnosti od povreda glave.
Pored opasnosti od samopovređivanja kroz pad, postoji i određena opasnost da dete povredi neko drugi (na primer kod skijanja, mačevanja, streličarstva).
Pošto je opasnost od povrede kod dece koja nisu navikla na sport veća nego kod dece koja su već utrenirana, poželjno je da se sa svakim sportom postepeno počne.
| Povoljne vrste sportova: Atletika, gimnastika, ples, biciklizam (ne u saobraćaju), jahanje, maraton, skijanje (blagi spust, uz pratnju), plivanje (uz nadzor), veslanje (uz nadzor), pecanje (uz nadzor). |
| Uslovno povoljne vrste sportova: Gimnastika na spravama, dizanje tegova, preponsko jahanje, biciklizam u saobraćaju, vodeni sportovi. |
| Nepovoljne vrste sportova: Svi motorni sportovi, sve vrste sportova u vazduhu (skakanje padobranom, paraglajding i sl.), boks, mačevanje, streličarstvo, alpinizam, skijaški skokovi, opasni spustovi u skijanju, plivanje na otvorenom moru i bez nadzora, dubinsko ronjenje. |
PAŽNJA KOD PLIVANJA:
Dete sa epilepsijom može da ide na plivanje, ali pod nadzorom odrasle osobe. Ne preporučuje se plivanje u nepreglednim velikim grupama. Po život je opasno kada se epileptični napad desi u vodi. Plivanje se preporučuje samo u zatvorenim bazenima (poželjno je informisati i spasioca o činjenicama), a na otvorenom moru samo uz neprekidnu pratnju odrasle osobe. Kod određenih vrsta epilepsije plivanje je potpuno zabranjeno. O tome je bitno konsultovanje sa lekarom.
Dete mora da je konstantno pod nadzorom, čak i da ima svog pratioca. Kao dodatna mera može da se koristi neko pomagalo za plivanje, npr. kragna koja bi glavu držala na površini. Radi boljeg praćenja preporučljiva je upadljiva kapa za plivanje. Sama voda nije faktor koji izaziva epileptični napad, čak ni hladna voda. Ali se preporučuje plivanje u kontrolisanim vodama (gde je prisutan spasilac ili drugi nadzor).
PAŽNJA KOD PADOVA SA VELIKIH VISINA:
Trebalo bi izbegavati penjanje iznad visine na kojoj može da se pruži pomoć, bilo uz konopac ili šipku. Ukoliko postoje određene mere obezbeđenja od pada, moguće je penjanje kako u hali tako i u prirodi. Isto važi i za gimnastiku na rekvizitima. Ukoliko postoje određene mere bezbednosti, osoba koja pripomaže i debele strunjače, nema razloga da se dete ne bavi tim sportom.
PAŽNJA KOD POTRESA GLAVE:
Udaranje lopte glavom obavezno izbegavati jer može doći do potresa mozga. To još više važi za decu sa epilepsijom. Zbog toga je boks, kao vrsta sporta, tabu.
U normalnim uslovima dete može bez problema da se bavi atletikom, parternom gimnastikom i sportovima loptom (osim udaranja glavom).